Mladen Machiedo

Mladen Machiedo, kroz pet-šest generacija podrijetlom iz Hvara po muškoj lozi (u davnini iz Portugala, izvorno Macedo), rodio se 9. lipnja 1938. u Zagrebu, gdje se školovao, maturirao u realnoj gimnaziji (1956) i diplomirao na Filozofskom fakultetu (1961) talijanski jezik i književnost i francuski jezik i književnost. Pohađao je također predavanja i polagao ispite iz španjolskog, portugalskog i komparativne književnosti. Obranio je (1979) doktorsku disertaciju Leonardo da Vinci i poezija (tiskano, dva izdanja). Od 1961. u istoj je ustanovi bio zaposlen kao lektor, asistent, znanstveni asistent, docent i redoviti profesor za talijansku književnost (od 1984), potvrđen u trajnom zvanju (1994), odnosno kao profesor emeritus (2011). Na vlastitu inicijativu u mirovini (od 2006) nastavio je predavati ugovorno, kao i na poziv. U dva mandata bio je pročelnik Odsjeka za talijanski jezik i književnost, više godina predstojnik za talijansku književnost, član je uredništva znanstvenog časopisa «Studia romanica et Anglica Zagrabiensia», književnog časopisa «Forum», odnosno međunarodnih savjeta časopisa «Testuale» (Milano-Lesa, Novara).

Proveo je dvije godine (1968/69. i 1969/70) na specijalizaciji u Scuola Normale Superiore (Pisa, stjecajem okolnosti stanujući u Lucci, nom. Lucca), dopunski je predavao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1980-1982), kao gost-profesor na Sveučilištu «Dante Alighieri» u Reggio Calabria (tri tjedna, 1990), u Trentu (jedan semestar, 1993) i ugovorno u Zadru (po jedan semestar 2007. i 2008).Držao je također predavanja u više navrata na sveučilištima u Firenci, Pisi (Scuola Normale Superiore), Padovi, Udinama, Trstu, Splitu i Ljubljani, te po jednom u Rimu, Perugi, Beogradu (prije domovinskog rata) i Puli. Izvan domovine i Italije sudjelovao je na međunarodnim skupovima u Francuskoj, Nizozemskoj i Mađarskoj.

Član je Društva hrvatskih književnika (DHK), Matice hrvatske, Hrvatskog centra P. E. N.-a i član-suradnik, pa redoviti član HAZU. Bio je prvi predsjednik Hrvatsko-talijanskog društva (1992-1993).

Objavljuje djela na hrvatskom i talijanskom iz esejistike, književne kritike, teorije, poezije i memorijalistike, kao i književne prijevode.

Bio je oženjen (od 1968) s Višnjom Machiedo (r. Škrtić, 1940-2013), esejisticom i književnom prevoditeljicom.


U časopisu "Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia" vol. 53/2008, str. 5-66, tiskana je njegova Bibliografia 1959-2008(sadrži kritičku bibliografiju o autoru), priredila Ana Vukadin.

Bibliografia 1959-2008


PRIZNANJA U DOMOVINI

(za prevodilaštvo, talijanistiku, znanost, poeziju i cjelopkupan opus)



PRIZNANJA U ITALIJI

(za talijanistiku općenito, esejistiku, poeziju, prevodilaštvo i životno djelo)